Krilat. A rat...

In the mood for love

Poetko ćoše... — Autor hartofilax @ 15:01

 

1.

 

Od samog početka

na suprotnoj si obali. 

Tamo sat glasno otkucava

i sunce ranije zalazi.

Klupe s pogledom na prošlost

jedini su beg, jedini izbor. 

Samo par mesta i par ljudi

ostaju kao dožvotan električni impuls,

sve dok zvono ne otkuca kraj.

A onda, gde?

Sebi?

Zemlji?

Kući?

 

Opet si me naterala

da pomislim da je ljubav

dečija zvečka.

 

Sve što sam do sad

iskašljao na papir, 

sve je tvoje.

 

 

2.

 

Kod tebe vreme

ne postoji.

Uvek je toplo, zar ne?

Svratila sam jedne zime.

Uskočila u prekriveni 

čamac za spasavanje

i prešla na tvoju stranu.

Niko me nije video.

Bila je noć.

--------------------------

Uspela si da se spasiš?

--------------------------

Njet...

Treba mi vremena...

-------------------------

Slomio sam sve satove.

Moraćeš nazad.

Životu.

 

 

3.

 

Ah, kakva džarmušovština.

Ko je još pokoran iz ljubavi

i poslušan iz straha,

a uman...

Sve je obrnuto.

Čudnije od raja.

Opet su napravili istinit završetak...

Bez ljudi...

A ljudi. 

 



Powered by blog.rs