U amanet
Ne rastoči snagu
i krvlju ne curi
da nakapaš polja
hleba budućega
kad džaba ti zemlja
krvlju natopljena
međom odvojena;
mržnjom zadojena
čeljad nerođena
ne išti od Boga
doživeće strašna
vojevanja mnoga
sve za "razumnoga"
nesretnog ludaka
što u službi jadnog
gospodara mraka
taštinom se diči;
kome kao lutka
pada duša svaka.
Na druge ne liči.
Pronađi planinu
il kasabu kakvu
ko u staroj priči.
Samo tebi lepu
samo tebi takvu.
Kantar sebi nađi
da valjanost meri,
kroz namete snega
probijaj se hitro,
te gaji živinu,
povrh kakvog brega
vetrenjaču skroji,
sva odživi doba.
Pred onom što voli
silan zatreperi.
Godine ne broji.
Tad biće ti bistro.
Pa umoran, krepav,
o zvona razglasi
život robovanja
tralja i lobanja
tuđeg likovanja
ozidan nam život
beživotan sitan
kobnu znal zaveštaj
svetu u amanet
nek pomisli neko
da si bio bitan.