Ja biram lepotu!
Obeznanjen, nekoć, od crvena,
stajao sam s jednom mišlju sitnom;
Znao sam da svi psi laju s pravom,
al da ljudi laju, o nebitnom,
tome prava nikad nisam dao.
No, da ne bih tu detaljisao,
da nastavim gde s pesmama stadoh...
Znam, biće mi žao
što kraj puta u bespuće hrlim
i što živim nalik kakvoj seni...
...A mogo sam inženjer da budem
i da dragu od pristojnih grlim,
te da miraz prebogati imam
a da trunke sebe nisam dao...
A šta ide meni?
Da prespavam da bi sutra mreo?
Raskomadan, a srećan za mnjenje,
da robujem robotskom životu.
A kad snaga pod stenama splasne
da ne pružam ruke za kamenje
i za sreću, nego za "dobrotu".
Ja tim putem poći ne bih smeo.
Da prespavam da bi sutra mreo...
Ja biram lepotu!
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi