Sonet Njemu
O, da li je samo jedna staza prava
spram koje bi poći mog'o čovek jedan...
I ljubavi proste, ne znam da l' je vredan
taj što sudbu kroji iznad naših glava.
Iz sve duše želim, s iskrenošću, ludo,
niko osim mene to ne može znati,
da verujem da će bar minutu dati
na moj život, nekad, to svevišnje čudo.
Ja ne ištem mira, već kapljicu nade
da razbrati mogu od laži istinu,
a on ako hoće, neka mi je dade.
Jer bez nade mir će doći sam po sebi,
no ja neću njime a pobelim tminu.
Zašto mi je onda podario ne bi?
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi