Gotovo plavo
Starački povijen,
čovek-prut
u sobi za frtalj njega.
Ramena mu
obraze šamaraju,
a oči rakijaju.
Čokanj i cvet tamjana.
Na čokanju krug.
(...od pruća je, kao mali, pravio lukove,
strele su bile tu samo onako)
Znana mu
muzika strana
Al' tuđom ne ume da voli.
(klavir, truba... i skora jesen)
Jedno jutro
i jedna tintara
opet puna...
Toliko puna
da ostane
svoja...
(...to je dovoljno)
Znajte,
kad čovek počne
nerazumljivo da trtlja
onda, zasigurno,
nije još poludeo.
...No, ima vremena.
1 Komentari |
0 Trekbekovi
Puna glava iskustva,sećanja i nada, možda zato i rakija...
Autor nena58 — 26 Jan 2013, 22:35