Nikad u obzir nisam uzimao „Alchajmera“.
I ovog puta
kasnim sa isporukom
protraćenih misli...
A kako su mi samo
velike izgledale.
(Kad god su me
proglasili talentom,
obavezno sam propao)
Jer nas su iz
utroba izvadili
da bi nas u
pakleni oganj bacili,
na poluostrvo
nikad uspostavljene
hijerarhije nejednakosti
drugova,
jednakih po
tradicionalno nam
usadjenom preziru
prema sebi sličnim.
Na našem poluostrvu
u modi je
život zvati kurvom
a neznanje
privilegijom;
luksuzom
moždanih konstitucija
sivih masa
glasačkih listova.
Koliko iščitavanja
istih istorija
garantuje
da ćemo bar
zadržati
kratkotrajno pamćenje
(sposobnost dugotrajnog već odavno nemamo)
I koliko istih sranja
ćemo preturiti
preko grbače
da bi shvatili
da bolujemo
od gluposti,
i da se od mačaka
razlikujemo samo po tome
što one
putem pokušaja i
pogrešaka
nauče za svagda.
Nikad u obzir nisam uzimao „Alchajmera“.