Tišina
Sa tavana i ormara
prašnjavih i iscrtanih
pauk-mrežom, u tintaru
ušunjaš se kao čedo
preplašeno snom o smrti
u postelju roditeljsku.
Okovratiš, okostrukaš,
pa mi pevaš o ćutanju.
Ko puckavi dim cigare,
ko kad sipi po oluku,
kao vatra kada tinja,
kao kafa i novine,
kao plaža i ko Fjodor,
ko Magaza kad je fajront,
kao Šopot kad miriše,
ko kad diše, uspavana…
Ko te u spas nije zvao
taj zbog buke nije gin’o.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi