Ne o psima
Ozaren vrlinom, a iznutra zver
ište sve što vidi. Pa besciljno tako
tumara po tmini, rastržući lako
svaku kost što nađe, izgladneo ker.
Naslućuje propast, al' slab da razume
iako mu umlje ko balgoslov dato,
ne uspeva jadan. No gde celo jato
tamo i on leti. Zaboravlja šume,
razlistale grane i miholjska leta,
aprile, septembre, lica i imena,
i oči i usne svih ljubljenih žena,
zaboravlja strašnu istoriju sveta.
Čovečanstvo gordo, duši nek mi ide,
premalo je onih koji te se stide.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi