Za mene si bezgrešna
Upakovan u najotmenije,
što babo reko ''za svadbe i sa'rane'', odelo,
iz ko zna čijeg otomana poteklo,
ni lud ni srećan,
idem se sresti sa tobom
koja me po stoti put neizmerno voliš.
A nikad nisi marila.
Uvek bi u pogrešno vreme
zapampurila do pola
ispijenu flašu vina,
najslađeg od svih koja su ti
usne krvavila.
Belasavo, nedoljubljeno grlo,
stihom na te proćerdavam vek
i još nigde me u tebi.
Nedotruo, ni danas ne znam
za šta da te vežem do za sebe, sobom.
A nikad nisi marila.
Ni onda kad smo zaboravili na kišobran
i smočeni do kostiju
defilovali, raznoseći kišu po trotoarima
pustih trgova;
Ni onda kad si izigravala opijenu kurvu
gradske krvi,
nedodirljivu, skrojenu samo za prinčeve
na belim konjima,
(a tad se nije znalo ko je osedlaniji,
da l' princ il' konj);
Ni sad kad ti prosipam sve pred tabane
pjan tobom,
nalik šizofreničaru koji ne postavlja pitanje
istinitosti sopstvene priče,
romantiku tragičnog kraja...
A nikad nisi marila...
No, ima nas još.
Za mene si bezgrešna.
Mariti nije lako...